
“Rođen sam u Crnoj Gori 1933. godine. Kada je 1944. Hitler napao Jugoslaviju, moj otac, majka i ja - svi smo poslati u različite zatvore u Albaniji. Moja braća su otišla u rat. Oktobra 1944, kada su Rusi poterali Nemce sa Balkana, otišao sam u Peć da nađem majku, ali nije bila tamo. Više nikoga tamo nije bilo… Morao sam da se borim za sebe. Te godine prvi put ubio sam nekoga - nemačkog vojnika. Bio je teško povređen i stajao je nagnut nad bunarom pokušavajući da uzme vode. Došao sam do njega, zgrabio ga za noge i ubacio ga u bunar kao kesu sa đubretom.
Nisam se bojao. Mrzeo sam ga! Nisam nigde mogao da pronađem nikog od članova svoje porodice, a mesecima sam ih tražio. Konačno, majku sam našao u Vojvodini i saznao da su mi braća poginula u ratu. Ubrzo sam se upisao u vazduhoplovnu školu gde sam postao ratni pilot. U to vreme moj brat je završio u zatvoru kao antikomunista. Nije to bio, ali Tito je bio sumnjičav čovek i desetine hiljada vojnih oficira, koji su se za njega borili, završili su svoje karijere u zatvoru. Mrzeo sam Tita i nedugo zatim postao sam član ilegalne antikomunističke grupe. Tako je sve počelo…
Moj komandir Milutin Abramović bio je sa mnom u vazduhoplovstvu u Somboru i znao je za moju braću koja su poginula i zatvorena, kao i za mog rođaka koji je takođe završio u zatvoru. Mislim da je baš zato meni počeo da poverava razne tajne zadatke. Znao je da je moja mržnja veoma lična…
PROČITAJTE VIŠE U NOVOM BROJU FHM-a »
Dragan kaže na Četvrtak, Jun 25, 2009, 9:32
Gde mogu da kupim stripove komandos o Nikoli Kavaji!
hvala! pozdrav Dragan Nikolic